Čekat ću koliko god treba.
Naravno, gorčina je u tome što nam uzimaju živote bez ijednog ispaljenog metka.
Naravno, gorčina je u tome što nam uzimaju živote bez ijednog ispaljenog metka.
Vreme se vuče k'o teretni voz, gde li večeras da pomolim nos. Prolazi vreme, al’ to mu je manir. O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi. To ne zna niko, samo ti. Bez tebe drveni konjići tužno stoje. Dodji, iz plave boce se pojavi bar jednu želju ispuni i dodaj svetu malo boje, čudo…
Arm in Arm singend über Leben die wir nie leben werden.
Sag mir nun: ist das wirklich das Ende, verdammt? Hände verkrampft, bibbernd und zitternd, dann Grenzen erkannt. Was kann ich tun, verdammt? Mir sind die Hände gebunden. Ich wollte so vieles sagen, doch habe die Grenzen gefunden. Ich schaue jeden Tag zur Wand, sehe wie die Bilder verbleichen! Das Blatt war leer, verdammt, es war…
Es ist traurig, wenn man realisiert, dass man jemanden nicht so viel bedeutet, wie man eigentlich dachte.
Ich fühle mich heute sehr traurig. Ich kann es nicht beschreiben, es ist persönlich, etwas was man nur fühlen kann. Ich weiß, dass es in zwei Jahren alles abändern wird. Ich weiß auch, dass ich nicht die gleiche Person sein werde. Man plötzlich realiziert, dass manchmal nur warten muss. Und wass dan? Hat es passiert,…
Koliko sam bila sretna prije neko vrijeme da sada ne mogu sastaviti ni jednu recenicu da bih to ikako opisala. Svo vrijeme sam se pribojavala sto nemam puno vremena, i bojala sam se kako ce biti kada ode. I evo otisao je. Tek sada vidim da ni zamisliti nisam mogla kako ce to biti. Umires,…
Jedino čega se bojim u životu je to da možda nikad nećeš saznati koliko si mi značio i koliko sam te mogla voljeti samo da si mi dopustio.
Opet sam se suocila s prolaznoscu vremena. Moj april prolazi. Danas je 27. april, dan kojeg nikada necu zaboraviti. Ni kada sve prodje, ni nakon mnogo godina. Ni nakon sto ode ni nakon sto odem. Zauvijek cu se sjecati. On danas nije tu. Kada se vrati ovaj mjesec ce vec proci, a to ce znaciti…
Došla sam kući. Penjala sam se na drugi sprat nejakim hodom, oslanjajući se desnom rukom u očekivanju da padnem svakog trenutka. Nekako sam uspjela otključati vrata, ući u sobu i sa svim stvarima baciti se na krevet. -Gotovo je. Više se ne moram pretvarati. Mislila sam dok su mi suze već uveliko tekle niz lice….